BOŽE, ČUVAJ SRBIJU
Bože, čuvaj Srbiju
Moj dragi dom
Ljude koji blaguju
Pri oltaru tvom
Nek se sliju molitve
Sve u jedan glas
Čuvaj ovo sveto tle
Blagoslovi nas
Ako treba, Gospode,
Evo primi zavjet moj
Uzmi život od mene
Pa ga podaj njoj.
I u dobru i u zlu
Budi s nama, budi s njom
Bože, cuvaj Srbiju
Moj dragi dom *
ZASTO
Zasto si me osvojio cim sam ti pogledala oci,
Zasto sam te zavoljela te proklete noci.
Zasto mi iz misli ne ides van,
Zasto zbog tebe ne mogu ni dan.
Zasto jos danas u daljinu gledam,
Zasto kad si otisao, jos i dalje cekam..
Zasto uvijek mislim da ces doci,
I da ces se pojaviti negdje u noci.
Zasto kad sam sama, zelim da si tu,
Zasto ne nestanes, barem u snu..
Zasto uopce postoje suze,
Kad mi ih sve tvoje srce uze.
Zasto ne postoji lijek za tugu,
Lijek za strah, trepet i muku...
Zasto postoji ljubav kada je tako slijepa,
Tako tuzna, ocajna... ali lijepa.
Zasto?
SJECANJA
Dali se sjecas one noci davne,
Dali se sjecas nase klupe stare.
Zivjeli smo samo jedno za drugo,
Nocima pricali dugo, dugo..
Zakleli smo se u ljubav vječnu,
Željeli nista, samo srecu.
Drugi su nam se smijali, rugali..
No mi ih uopce nismo slusali.
Da smo zajedno jedino je bilo vazno,
Znao si me grliti nocima snazno.
Mjeseci su nam prolazili kao minute,
Rjesavali smo skupa sve nevolje i muke.
Tada je dosla ona i uzela te od mene,
Ja sam za te postala djevojka iz sjene.
Sve si zaboravio u jednome trenu,
Nase dane i nasu ljubav vjecnu.
Ti si ljubio necije usne druge,
A ja plakala nocima od tuge.
Uspomene i dalje cuva srce moje,
Tuguje i pati od izgubljene ljubavi tvoje.
Ipak sam te voljela i nek ti u zivotu vlada sreca..
Meni su ostala samo sjecanja i neostvarena ljubav vjecna
XXX
Slomljeni pogled iz kuta, osusene suze,
Krvave modrice i srce slomljeno od tuge.
Jecaj bola i drhtavi glas,
Nevino dijete i oduzeti dah.
Necujni vrisak djeteta u besanoj noci,
Vec izgubljene nade da ce sve to proci.
Strah, bol i rastrgnuta dusa,
Zelja za smrcu i ne dozivljenju sutra.
Uzasnuti pogled moleci za ljubav,
Hladni pogled i krvavi udar.
Prolivena krv po podu sobe,
Jedan je otac ubio dijete svoje.
PLAČE MI SE NOĆAS
Večera se ohladila na stolu,
a ja sam se prepustila bolu,
nije prvi put...
Al večeras mi se plače i boluje
noćas sa mnom tuga druguje,
umjesto tebe...
Lagao si mi,
jasno kao dan
ko bi bio normalan,
pa da trpi što i ja?
Ona je udata i dvoje djece ima,
al ima i kameno srce u grudima,
kad mi te otima..
Plače mi se noćas
dok ona likuje,
čujem njen glas u sebi,
kako mi dovikuje:
"On je ipak moj"
Ako mi je srce staro
za bacanje,
onda ne traži shvaćanje!
Hrabar budi-ostavi me,
bolje biti rob bolne tuge,
nego blijeda sjena druge
LJUBAV NAM PROLAZI
Srce je dijete
što za majkom plače,
ono uvijek traži
da ga voli jače..
Molim te, voli me
kao prije
jer naša me ljubav preslabo grije!
Kao duh tvoj je odsutan,
kao da je među nama
neko treći prisutan!
Više me ne vidiš
istim očima,
već dugo drugoj
ideš noćima!
Ne ljubiš me kao prije često,
kao da mi kraj tebe nije mjesto!
Pomalo se povlačiš u sebe
i tvoje srce kuca hladnije, zebe..
Duša je kao potok
što će da presuši,
a ja još toliko toga
imam na duši!
U meni ljubav još ista nije nestala,
ali je na putu k tebi zastala,
jer ti mi šuteći govoriš:
"Stani, ne prilazi!"
Zar ne vidiš?
Ljubav nam prolazi!
Možda te to odbilo
Vjerovala sam da smo si suđeni,
Da zajedno ćemo završiti.
Vjerovala sam da jednom
Ćeš i mene primjetiti.
Tko bi rekao da sve
Će drukčije završiti,
Sve i jednu ćeš ljubiti
A mene izbjegavati.
Voljela bih znati razlog tvoj
Zbog kojeg upropastio si život moj.
Toliko sam željela
Da srce me tvoje voli,
Toliko da sad to boli.
Možda te to odbilo...
Nedostaju mi vremena prije tebe,
Kada sam vjerovala u sebe
Znajući da mogu osvojiti bilo koga.
Tako je i bilo do dana toga.
Dana kad si me pogledao
I okrenuo se..
evo opet
evo opet, nakon toliko vremena
oči su mi pune suza.
I baš kad sam mislila
da sam te preboljela,
od bola sam zaplakala.
evo opet, kiša mi iz očiju lije,
nitko ne zna kako teško mi je.
Znam da nema načina
da ti se svidim,
ali te ipak volim,
ali se ipak za pogled tvoj molim.
Evo opet, da živim normalno nema nade,
netko mi sve one prekrasne snove krade.
Zaboravljam da sam živa,
da za to što sam ovakva nisam ja kriva.
Evo opet, ponavljam te dvije riječi,
evo opet suze mi počinju teći.
Nikog u pomoć nema,
tako sam sama,
u duši mi se oluja sprema,
pred očima mi tama.
Ne želim se od tebe udaljiti,
odavde poć.
Ali ipak moram,
jer nedostaje mi snaga
da pobijedim ovog u sebi vraga,
vraga što te želi i vili,
vraga koji i ne sluti
kako me sve ovo boli.
sve što imam
sve što imam
je sjećanje na osmijeh tvoj.
Sve što mi je ikad išta značilo
Je dodir tvoj
Sve što želim čuti
Je glas tvoj
Sve što hoću si ti,
A nemam te.
Tvoj pogled, osmijeh, dodir
Samo sam jednom osjetila
Taj dan još nisam preboljela.
gdje je kraj
predugo traje ova noć,
ovaj mrak i tama.
Previše vremena već traje
ova prokleta drama.
Tako dugo sam bez ikoga.
Ostavljena. Sama.
A ova noć ne prestaje.
Tama ne nestaje,
Svitanje očekujem
već godinama,
svjetlo što pokazuje
gdje prestaje ova jama
što me okružuje,
gdje prestaje tama
što me prati,
gdje prestaje ovaj život
pun patnje i tuge,
gdje je, nakon oluje, nastajanje duge...
gdje je kraj
predugo traje ova noć,
ovaj mrak i tama.
Previše vremena već traje
ova prokleta drama.
Tako dugo sam bez ikoga.
Ostavljena. Sama.
A ova noć ne prestaje.
Tama ne nestaje,
Svitanje očekujem
već godinama,
svjetlo što pokazuje
gdje prestaje ova jama
što me okružuje,
gdje prestaje tama
što me prati,
gdje prestaje ovaj život
pun patnje i tuge,
gdje je, nakon oluje, nastajanje duge...
budi tu
trebam te,
više nego ikad.
Nikad me nemoj ostaviti,
nikad.
Budi uz mene,
Poput moje sjene,
Budi tu
Kada loše mi krene.
Budi dio života moga,
Budi tu,
Jer osim tebe nemam nikoga.
moj spas
i prije ovoga
sam te voljela,
u društvu tvom uživala.
I prije ovog
s tobom sam se smijala,
o glupostima pričala.
A sada,
nakon toliko vremena,
Nešto sam shvatila.
Možda prijatelji
Nije prava riječ za nas,
Možda si baš ti
Ono što mi treba.
Moj spas.
ja sam to zaslužila,
ja sam to željela,
ja sam o tome sanjala,
ja sam to htjela,
sada znam, nisam smjela.
Ja sam trebala umrijeti,
U zaboravu nestati,
Umjesto njega otići
Te proklete noći.
To sam ja trebala biti,
Pod zemljom sad se kriti.
To sam ja trebala biti,
Ja sam trebala umrijeti.
Ne on.
Još uvijek te volim
Sejedim u mraku sobe.
Osjećam prazninu
Prazninu što je ostala za tobom.
U glavi mi se isprepliću misli,
Polako me vraćaju u prošlost,
U dane kad sam bila sretna
U dane kada mi osmijeh nije
Silazio s usana.
U dane kada si bio tu.
Čudno je
Osjećam se tako sama.
Tako odvojena od svijeta.
Pred očima mi tvoj lik,
Pogled anđela.
I shvatim koliko mi fališ.
Koliko mi fale tvoji dodiri,
Tvoj glas,
Koliko mi fali da još jednom
Čujem “Volim te”
Sad znam da nije bilo iskreno,
Ali ipak fali mi.
Zašto te tako teško zaboraviti,
Odustati od svega
Kad si me tako povrijedio.
No znam,
Srce ne bira
Preslaba sam da se borim,
Da se uvjeravam da te mrzim.
Teško je protiv srca,
A ono govori da te još uvijek
Neizmjerno volim
SUDBINA
Da si moja sudbina,
to sam odmah znao.
Prišla si mi s osmijehom,
i na dlanu srce sam ti dao.
Da si san što sanjao sam
bilo mi je jasno.
Otvorila si mi vrata raja,
i znam da tvoj sam do
samog kraja.
Ja, pjesme pisao sam
neke ljubavne,
usamljen stihove slagao.
U ljubav vjerovao i sebe lagao.
Sanjao sam priče sa sretnim
krajem.
Ja, što ne želim da uzimam,
hoću samo da dajem.
Noćima ja ne spavam više,
i molim srce da kuca malo tiše.
I radost i strah u meni se bude,
znam da kažu da ljubav je za ljude.
Ali zar može toliko da boli
kad čovjek nekog voli.
Sudbina si moja, pa kako mi bude.
Na kraju, ljubav je stvarno samo
za ljude.
ZIDOVI
Unutar usamljenog stana,
šeće duša puna želja
unutar srca punog ljubavi šeće
zanesenjak bar tako se čini.
I što kaže molitva, srcu
koje nikad ne sanja ništa
usamljena i tužna duša je ta,
sakrivena iza zidova.
U zidovima tvrdim i uspravnim
zaštićeno srce bolom sputano
ne dozvoli drugom srcu da se približi
Ne osjeća niti ljubav niti sreću
od onog što treba mu utjehu.
Strašni su zidovi samoće
SAN
Kada legneš i utoneš u san,
Znaj ja sam budna
Sa suzama mislim na tebe.
Kada snovi započnu,
Koga ti vidiš mene ili nju?
Šapućeš li tuđe ime,
vidiš li njeno lice.
U trenutku kada se probudiš,
Da li se sjećaš svojih snova?
Ili ih prepustiš vjetru i kiši.
I kada ponovo legneš,
I snovi te obuzmu
Znaj ja budna mislim na tebe
I lagano plačem.
PITANJE
Lutajući putovima, koje mašta stvori
Tražeći nemirnoj duši odušak od svega
Nađeš li mira lutalico jutarnje rose
Pitam te, isto kao što pitam i sebe
Da li u dubini najdubljeg sna osjetiš,
Dodir moje ruke na svojem tijelu.
Da li toplina daha sa mojih usana
Na trenutak u javu te povrati.
Pitam te, isto kao što pitam i sebe
I dok budna šumove nemira osluškujem.
Pitam te, isto kao što pitam i sebe
Gdje odoše noći pune strasti i požude
Da li si me zbilja volio ili si me lagao
OPRAŠTAM TI
Umrla sam...
Večeras,
kad shvatila sam kakav si.
Umrlo je moje srce
koje te nekad toliko voljelo.
Umrla je moja duša
koja je zbog tebe tolike godine patila.
Umrlo je moje tijelo,
moje oči, koje bez tvojih pogleda više nemaju sjaj,
moje usne, koje bez tvojih poljubaca ne vrijede ništa.
Umrlo je sve u meni,
a ti ni ne shvaćaš koliku si mi bol nanio,
za cijeli život me povrijedio.
Ali opraštam ti sve, štoviše, žalim te,
jer ti ne znaš voljeti, ni ljubav primiti.
Sada idi iz mog srca i duše
dok moji snovi k’o kule u pijesku se ruše.
Ne želim zbog tebe više plakati i patiti
jer znam da jednog dana ću te zaboraviti.
I znaj, znaj da ne mrzim te,
ja opraštam ti sve...
Izgubljena ljubav
Polako padam u ponor bez dna,
Između jave i sna
I usput kupim sve gluposti
Ne mogu više ovo trpjeti;
Ovu prokletu samoću,
Više ne spavam noću,
Jer sam uništila sebi
Jednu prekrasnu ljubav,
Koja mi je značila mnogo,
Ne vjeruješ mi,
Ali kunem ti se Bogom.
Pruži mi još jednu, jedinu šansu,
Ne mogu više ovako sada sam u transu.
Ne znam šta da radim, ni kako da gradim
Ovaj prokleti život, ko mi ga dade,
K’o luđaci bez glave, što ne znaju šta rade.
Takva sam ti sad,
Izvini što sam mislila da si gad,
Ali ja sam ta što je uništila sve
Tu prekrasnu ljubav, jer nisam znala gdje.
Kasno sam shvatila što sam napravila,
Za kajanje je kasno,
Sad mi je sve jasno.
Prebolio si me,
Krenuo si dalje,
Zaboravio sve,
Ali ne ja to ne mogu,
Treba mi neko.
Sada sam predaleko
Od pravog puta.
Za mene više nema povratka
Volim te, ali uzalud mi sve,
Sada kasno je za kajanje.
Više ne znam gdje da pronađem se,
Barem ti mi reci gdje,
Gdje da idem
Da ne poginem,
Da ne umrem od žalosti
Kao čovjek bez mladosti.
Pomozi mi molim te,
Jer stvarno volim te .
Pruži mi ruku,
Prepusti se zvuku.
Moj život je na mukama
U Božjim rukama
Sa nekim strancima
Zavezan u lancima
Molim te oslobodi me
Pravim putem vodi me,
Do bunara do česme
Gdje pjevaju naše pjesme,
Da zajedno plešemo,
Novi život da stešemo.
Sve iz početka
Bez rata, bez metka
Da se volimo
I pamet si ne solimo
Moja dobra nada
Davno se ugasila moja zvijezda sreće
Zato me sada ništa neće.
Ništa neće da krene
Život je za mene
Sada nešto tužno
Trebam poduzeti nešto nužno
Ali ne znam šta
Jer mi se mašta
Istopila u trenu
Zato sada neće da krenu
Ni ljubav, ni sreća
Koja se istopila kao svijeća
Opet bih počela
Sve iz početka
Kao što sam htjela
Nakon samog svršetka
Te veze lijepe
I naše ljubavi slijepe
Da mi je sad makar malo
One sreće i ljubavi
Što mi je dalo
To slatko stvorenje
Ne, to nije bilo priviđenje
Voljela sam ga
Volio me je
Bila sam sretna sva
U oblacima
Tek kad sam prekinula
Shvatila sam da moje
Srce samo njemu pripada
Tada su sve boje nestale
Moje nade su prestale
Prevarila sam se
Željela sam sve
Vratiti nazad
Ali više nije bilo povratka
Oprosti mi, ako imaš snage
Jer su mi drage
Sve tvoje mane
Jer kada svane
Shvatićeš sve
Bit ćeš zbunjen,
Nećeš znati gdje
Ali ja ću ti pomoći
Puno snage ću smoći
I do tebe doći.
Oprosti mi sada
Jer ti si mi jedina dobra nada.
Čuvaj me
Misliš da je teško voljeti
Da će te vjetar odnijeti,
Ali sve što trebaš je ljubav
Kakva god ona bila,
Jer kada voliš, čak imaš i krila
Vjetar te ne nosi,
Jer znaš ko si
Znaš da si neko
Ni zvijezde ti nisu daleko
Zato otiđi do njih,
Dodirni ih
U moje ime, onda se vrati
I zagrli me
Ne daj me nikom
Tjeraj ih rikom
Od sviju me brani,
Jer idu bolji dani
Želim da živim
I nikog ne krivim
Za sve što učinim
Bilo ono pogrešno ili tačno
Samo da nije mračno
Kao što je sada
Da bude novi život
Bez nedostižnih nada
Brani me čuvaj se
Kroz gužvu guraj se
Učini to zbog mene
Dolij snage u vene
I kreni dalje
Zbog ljubavi, zbog nas
Dodaj gas
Tiho me ljubi
Nadu ne gubi
Jer biće nešto od nas
Samo nemoj lažnu
Nadu da mi ulijevaš
Tako ću izgubiti povjerenje
Od svih vas
Čuvaj me sad
Jer kucnuo je čas
Bez imena, ali sa rimama
Prolaze sati,
Prolaze dani,
Prolaze godine,
A ja ovdje sjedim
Sama, bez tebe
Ne mogu više ovako
Ni mom srcu nije lako
Sve me boli
Ali moje srce,
Još uvijek te voli
Ti si moja sreća,
Koja se istopila
Kao svijeća
Ti si moje zlato
Koje me baca u blato
Izvini srećo,
Ali ja nisam takva
Ne zaslužujem to
Jer te nisam dotakla
Uzeo si mi srce
Šta želiš više
Uzeo si mi dušu
Kao dugu poslije kiše
Shvatit ćeš ti to
Kada bude bilo kasno
Ali barem će ti bit jasno
Da te je volio neko
I voli te i sada
Neko u čijem srcu
Tuga vlada
Ali kad shvatiš
Ja neću biti tu
Naći ću i ja svoju sreću
Ne kao tvoju
Naći ću još veću!!!
Nije ona ta
Ne znaš ni šta si propustio
Ni šta si sebi dopustio
Jako nisko si pao
I nadam se da ti je zbog toga žao
Ja nisam znala
Da si tolika budala
Ja te molim
Jer te volim
Da poslušaš srce svoje
Da budeš oko moje
Ne mogu te prepustiti njoj
Ja želim da budeš moj
Probudi se malo
Pogledaj šta ti je nebo dalo
Poklonilo ti je mene
A ne očaje njene
Nemoj da ti išta smeta
Jer ako ne počnemo biće šteta
Ja volim tebe
Ti voliš mene
I misli malo na sebe
A ne na druge
Ako ne misliš tako
Eto meni onda tuge
Ne može mene imati svako
Nije to baš sasvim lako
Daj šansu mi pruži
Srce moje usluži
Spremna sam na to
Barem mi učini nešto
Valjda ti nešto moje riječi znače
Volim te- rečeno kraće!!!
Ali ako si se u nju zaljubio
Moje srce si ubio
I mene zauvijek izgubio
***
Dajem ti ljubav,
Ne moraš mi uzvratiti,
Dajem ti srce,
Iako znam da ću patiti.
Dajem ti život
Znaš li šta to znači
Zauzvrat želim ljubav,
Jer zajedno smo jači.
Dati ti više ništa ne mogu,
Da mi se vratiš,
Molim se Bogu.
Kad bi mi se vratio,
Sretna bi bila,
A ti ne bi patio,
Dobili bi krila!
